priredili smo vam zanimljiv sadržaj. Misterije Poezija Priče
sadržaj može biti neprikladan osobama mladjim od 18 godina
Poezija 2
Da mi je dan s tobom Nekad te ne razumijem, a svaki tvoj pogled znam, U sali krijes nesto sto boli, U osmijehu ostavljas tragove tuge, Pa me lomis... na hiljadu djelova, A onda opet slazes — kao da znas gdje sta pripada. Zasto bas ti? Zasto si mi usao pod kozu, Tiho, bez pitanja, pravo u srce, Kad znam da smo jedno drugome zabranjeni? Zar nije moglo biti jednostavno — Bez ove ceznje koja me krade svaki dan? Volim te vise nego sto bih smjela. I ne znam zasto, al ne umijem prestati. Ti si nedefinisan, dalek, a opet tu, Ponekad moj, a nikad zaista. Da mi je samo jedan dan… Da budem blizu, Da osjetim tvoje ruke na sebi, Tvoj dah da mi prolazi niz vrat, Tvoj sapat — tisi od vjetra, a jaci od svega. Da te drzim za ruku, Gledam u oci I potrazim sebe u njima. Mozda bih tada znala… Zasto te volim. I zasto ne prestajem. S.A
Zasto nemam srce ledeno? Zasto nisam hladna, da okrenem glavu kao da nista ne osjecam, da ne strepim kad se ne javis, da ne trazim smisao u tvojim nedorecenim rijecima? Zasto nemam srce ledeno — da me ne boli svaki put kad si dalek, kad se pravis jak, a ja u pogledu ti vidim sve ono sto presutis? Zasto te pustam da me rastavis, pa me onda sastavis kao dijete slagalicu, kao da znas tacno gdje sam najtanji sloj? Zasto mi to radis, i zasto ja to dopustam? Zasto si jos tu — u meni, kad nisi pored mene, kad nisi ni moj, ni slobodan da budes? A volim te. Vise nego sto smijem. Vise nego sto ima smisla. I ne znam sta vise boli — to sto te nemam, ili to sto te osjecam tako jako kao da jesi tu, kao da bi me svaki tren mogao pogledati i srusiti sve moje zidine jednim jedinim dodirom. Da mi je samo znati… kako da ne volim. Kako da ne zelim. Kako da postanem ledena. S.A
On je njen, ja sam njegova On je njen u tisini zavjeta sto sapucu kroz noc, u prstenima sto blistaju pod hladnim jutarnjim svjetlom, dok ja cuvam njegovu sjenku u srcu svom, tajnu njeznu, skriveno blago koje boli. Ja sam njegova u snovima sto cvjetaju tiho, bez rijeci, u dodirima kojih nema, a kojima zudi svaka pora, u neizgovorenim recenicama sto odzvanjaju u tami, osjecajima sto plesu u svakom pogledu, u svakom dahu. Nasi brakovi su zidovi hladni, neprobojni, sto nas razdvajaju, ali u dubini, bez daha, bez granica, mi smo jedno dvije sudbine sto sapucu bez glasa, zaljubljene u ono sto ne smije postojati, ali ipak, u tisini, zivo gori. Zasto ga volim kad je njen? Zasto sam njegova kad nije slobodan? U toj zabranjenoj tisini, u svakom skrivenom trenutku, mi zivimo srcima sto ne znaju za izbor, vec samo za ljubav. S.A
On Otkad Me Zna Otkad me poznaje, kao da mu je dusa nasla tisinu. U njemu vise nema zurbe, nema buke. U pogledu mu vidim spokoj, kao da u meni pronalazi dom. Kaze da mu je toplo oko srca kad pomisli na mene. Da tada sve drugo utihne, i da postojim samo ja – njezna, mirna, tiha. Zamislja nas… Setamo kraj rijeke dok sunce pada, sjedimo na klupi u tisini, a mjesec mi sipa svjetlo po licu. Samo me gleda – kao da gleda nesto sveto. U njegovom svijetu, moja prisutnost brise umor. Moje rijeci ostaju s njim, kao da ih udise, kao da ga cuvaju. I dok suti, on osjeca. I dok misli, on me nosi u mislima. Njegov pogled je meksi, korak sporiji, kao da sam mu donijela mir koji nije znao da trazi. S.A
"Falis mi, al’ ne znas" Falis mi. Al’ ne onako dramaticno, ne kao u filmovima. Falis mi tiho. U trenucima kad se ne javljas, kad te gledam a ne osjetim te. Kad si tu, a nisi stvarno sa mnom. Ne znam kad si poce’o da mi bjezis iz srca. Mozda onda kad si prest’o da me slusas, ili kad su tvoje ruke postale umorne za moje nemire. Ne prebacujem ti. Ne vicem. Ja samo cutim, i u toj tisini svaka kap bola nosi tvoje ime. Tisina nas jede, znas? A ja sam ta sto je guta kao da ce mi dati odgovor gdje si nestao. Zasto vise ne vidis kako mi pogled trazi tvoju njeznost? Pitam se, jesam li ja jos uvijek ona koja ti srce zagrije? Ili sam samo navika koju vise i ne primijetis? Ne zelim te moliti. Necu plakati pred tobom. Al’ znaj — iznutra puca sve. Jer te volim vise nego sto te imam. S.A
"Feniks u meni" Voljela sam te… tiho, krvlju srca, al’ bila sam oganj sto ne smije da gori. Zabranjena, skrivena, nedodirljiva kao grijeh sto iz duse ne izori. Odgurnuh te… ne zato sto ne boli, vec jer ljubav nekad mora da cuti. Ko ptica s krilom sto vise ne leti, u sebi sam znala moram te pustiti. U nocima kad svice bez sunca, u suzama sto lice nijemo brise, ja sam se gasila, komad po komad, al’ iz pepela radjala sam se tise. Ne vidis, al’ u meni bura spava, ja nisam slomljena, samo ranjena. I kad se s neba zadnji plamen javi ja cu se dici, ognjem ovjencana. Bicu ljepsa, snaznija nego ikad, sa osmijehom koji boli i grli. Jer zena kad voli, pa samu sebe spasi, postaje feniks i kad joj krila krvari. S.A
"Oci boje badema" Oci boje badema nije to samo nijansa smedje, to je sapat jeseni u pogledu sto grije i pece. U njima suma gori kad suti, i vjetar se tu sklanja kad luta. Kad te pogleda, osjetis i kraj i pocetak puta. Nisu to oci obicne, to su vrata do tisine koju nosi. U njima se gubis, ali ne zaboravis ko si. Zna da voli pogledom, ali i da reze bez glasa. Jer badem zna biti gorak kad mu slomis oklope od zlata. One su meke kad ljubi, ali ne mole kad odlaze. U njima su ispricane price koje nikad nisu izrecene naglas. Oci boje badema njen ponos, njena rana. Tamo gdje je jednom plakala za tobom, sad stoji hladna i nasmijana. S.A